Gubitak sluha - moje iskustvo
Pozdrav svima! Najveći pozdrav ipak svima vama koji beznadno surfate po bespućima interneta kako bi našli bilo koga s vašim problemom, nekoga tko je prošao ono što vi prolazite... nekoga tko je tu da vam olakša s par riječi... Dobrodošli, ja sam bila TI pred godinu dana :) U ovom postu vas želim provesti kroz svoj najteži period života od početka pa sve do ove faze kad mogu napokon reći POSTAJE LAKŠE VREMENOM!
Da gubim sluh počela sam primjećivati još 2014. godine. Bio je to blagi gubitak sluha na lijevo uho. Nisam tome pridavala neki značaj, a liječnik me uvjeravao da nije ništa neobično da je sluh malo slabiji na jedno uho... ono znate fora kao ni sise nisu jednake... moooš mislit. Da stvari nisu baš tako sjajne primjetila sam kada sam završila kod otorinolaringologa iz jednog sasvim drugog razloga (operacija krajnika). Tada je dr. Fanfani (najbolji ikaaad) primjetio da nije BAŠ NORMALNO da slabije čujem i da se hitno moram pregledati. Odjurio je s mojim papirima da mi dogovori magnetsku rezonancu i već drugi dan sam ju obavila. Srećom nalaz je bio uredan, a ja sam nastavila kontrolirati se i u međuvremenu izvadila krajnike. Infekcije nije bilo, magnetska uredna... ostaje mi što? Ništa! Pomiriti se da je tako kako jest. Par mjeseci nakon išla sam na ljetovanje 10 dana i dan prije ljetovanja sam zadobila groozan tinnitus. Za one koji prvi puta čuju tinnitus je zvonjava/pištanje u uhu. Pištanje se javilo na desno uho ovaj put, koje mi je također bilo i zaštopano kao da imam vode unutra. To stanje je trajalo cijelo ljetovanje i nakon. Oslabljenog sluha na lijevo, a s tinnitusom i začepljenim desnim uhom osjećala sam se katastrofa! šta? kaj? molim? daj ponovi! kaj kažeš? nisam čula?! SVAKI DAN 3902492 PUTA. Međutim prošlo je. Sljedeća kontrola - sve oke. i tako u krug. Bez ikakvog razumnog objašnjenja i dijagnoze.
Pred ravno godinu dana sam počela raditi u bolnici kao medicinska sestra i stvarno me živcirala činjenica da bi me taj problem mogao smetati na poslu te sam iz tog razloga morala i na izvanredni liječnički pregled gdje su ustanovili da sam privremeno nesposobna za rad odnosno dok ne nabavim slušno pomagalo. AJME! S nepunih 20 godina JA nesposobna za rad? Toliko sam bila tužna, ljuta, u strahu, nisam jela ni spavala, posao mi je visio o koncu, sa zdravljem nema pomaka, smišljam načine, surfam po internetu i sve to rezultira ničime... Na slušni aparat nemam pravo subvencije HZZO jer je moj gubitak sluha premalen, bez njega ne mogu raditi, a novca za njega nemam dovoljno, ozbiljne su to cifre... Međutim uspjela sam hitno otići na pregled u KBC Sestre Milosrdnice gdje je dr. Jakov Ajduk na sami moj 20. rođendan zaključio da su nalazi malo lošiji nego se čine i da ako ništa drugo, nek mi doznaka za aparatić bude poklon za rođeendan. Sreća u nesreći, iako je gore nego izgleda barem imam subvenciju!! Bila sam i sretna i nesretna istovremeno. Već sljedećeg dana sam se zaputila u Bontech koji mi je zapravo na svega 4-5 km od kuće kako bih pogledala koje su mi opcije. Nikada neću zaboraviti uzbuđenje kada sam stala pred vrata zgrade... Na sreću voditelj poslovnice Ivan je divan čovjek i začas sam se opustila. To je zapravo bila jedna jako jako dobra stvar, razumijevanje i podrška; obitelji, prijatelja, liječnika, a na kraju i mog otoakustičara. Kada je izvadio aparatić iz kutije nisam mogla vjerovati kako je sićušan! Uvijek sam viđala one baš velike smeđe, ma znate o čemu pričam.. ovaj moj mali je bio pravo iznenađenje. Isprobala sam ih nekoliko, od najjeftinijih do najskupljih i odabrala neku srednju klasu, Oticon OPN3 mini-rite da preciziram. Cijene su dosta visoke, međutim sa 20% popusta na gotovinu i 2600 kn koje daje HZZO (fiksni iznos bez obzira na cijenu aparatića) uspjela sam pregurati. Bila sam presretna što ga imam i zanemarila Ivanov savjet da ga u početku nosim po sat-dva dok se ne priviknem i da postepeno produžujem vrijeme nošenja. Ljudi moji ja sam aparatić odmah stavila i nisam ga skidala osim za spavanje i tuširanje. Prvih nekoliko dana bilo mi je dosta teško, svi ti novi zvukovi koje čujem, glavobolje, strah hoće li mi aparatić ispasti... nekih mjesec dana mi je trebalo da prihvatim da je sada taj mali slatki dodatak moj zauvijek prijatelj. Možda sam si za glavobolje kriva sama, ali jednostavno sam se htjela što brže vratiti poslu i priviknuti se. Sada nakon skoro godinu dana mogu reći da sam prošla sve faze prilagodbe, više ga nisam ni svjesna dok mi ne zazvoni da mu treba nova baterija, igram se sa svim njegovim opcijama, svi su mi se zvukovi unormalili i jako sam sretna što sam se zasad izborila sa svojim tijelom. Kažem zasad jer sluh je nepredvidiva stvar, nikad se ne zna u životu, nisam ni ovo očekivala, ali neke su stvari tu da postaneš jači! Samo hrabro ljudi, sve se to može prebroditi samo morate sebi u glavi posložiti neke stvari, postaviti male ciljeve i proslaviti svaki dosegnuti. Nije lako, ali može se!
za sva pitanja, podršku, nedoumice i ostalo možete me naći na fejsu i instaču!
Instagram: lucijatrgovcic
Facebook: Lucija Trgovčić
Puno pusa i pozdrava <3